U šumsko prostranstvo čudesnog uvodi nas mladi slikar koji se bježeći od vlastitih misli susreće s potpuno drugim zakonitostima od onih na koje smo navikli te poziva našu imaginaciju da oslobođeno putuje zajedno s njim. Širok dijapazon životinjskih lica koje slikar susreće na svom putu odlikuje se karakteristikama koje lako možemo prepoznati kao ljudske te se kroz njihove pozadinske priče polako raslojava i veoma važna ekološka domena samog romana - nezaobilazna ideja zajedništva, suradništva i brige za okoliš, kao i težina usamljenosti koja je glavni okidač zlovolje Kaktus cara.

No što je u šumi zapravo tako čudesno? Životinje koje govore, staro proročanstvo koje opisuje kako će čovjek svrgnuti Kaktus cara ili jedan veoma svojeglavi kist? Sve navedeno, ali i mnogo više. Glazbeno-scensko uprizorenje u prvi plan postavlja misao koju možda više no ikada trebamo čuti – priroda je mjesto koje ujedinjava, podržava različitost i vraća nas u doticaj s nama samima, a time i omogućava da budemo u harmoniji sa svima oko nas. Zato je toliko važno podsjetiti se kako smo upravo mi ti koji možemo sačuvati njenu čudesnost.